Prvom tvornicom na parni pogon još 1772. pokrenuta je prva industrijska revolucija. Na prvi parni stroj u Hrvatskoj čekali smo još 63 godine, a prava industrijska revolucija kod nas je počela tek u drugoj polovici 19.stoljeća. U tijeku je četvrta industrijska revolucija, a promjene su do nas došle puno brže i vrlo su revolucionalne.

Utjecaj procesiranja velikog broja podataka, upotrebe umjetne inteligencije, strojnog učenja, virtualne stvarnosti, interneta stvari (IoT), biotehnologije, 3D printanja, automatizacije, autonomnog transporta ili velike upotrebe robota tek ćemo osjetiti.

Tehnologija mijenja buduća zanimanja i mnoga čini nepotrebnim, ali usporedno s prethodnim, tehnologija mijenja i odnose unutar kompanija, načine zapošljavanja, ali i vođenja i vrednovanja zaposlenika.

Hoće li strojevi uskoro zamjeniti računovođe, administrativne radnike, auditore, blagajnike, ali i financijske analitičare, liječnike opće prakse ili odvjetnike? Može li uskoro pravnu službu zamijeniti algoritam? Profesionalne vozače zamjenit će samovozeći kamioni (bar na autocestama)? Blagajnici u velikim trgovinama već su zamjenjeni u mnogim trgovinama zapadne Europe. Jedna riječ koju valja zapamtiti: automatizacija – svi prediktivni poslovi bit će automatizirani.

Uskoro bi mogli posjet liječniku opće prakse zamjeniti s razgovorom sa svojim mobitelom ili računalom na kojem aplikacija postavlja pitanja i analizira vaše stanje putem kamere i vašeg pametnog sata, te vas šalje na daljnje pretrage ili vam prepisuje lijekove u automatiziranoj ljekarni. Farmaceuti su pogađate, još jedno zanimanje kojem prijete strojevi, jer već postoje “robotske ljekarne”. Na uzimanje lijeka podsjećat će vas vaš sat ili mobitel, a njegovo djelovanje nadzirat će aplikacija. Naravno, na kraju ćete, ako je potrebno opet završiti kod liječnika-specijalista od krvi i mesa, jer strojevi ne mogu baš sve zamijeniti. I baš će najtraženija zanimanja budućnosti biti ona koje ljudi obavljaju bolje od algoritama. 

Pa koja će zanimanja onda uopće preživjeti? 

Sve “ljudske” interakcije teško je zamjeniti, npr. upravljanje procesima, prodaja, ljudski resursi. Frizeri, nastavnici, medicinari, ali i umjetnici i kreativci svih vrsta, ne trebaju se bojati za svoju budućnost. Zaposleni u istraživanju i razvoju u elektrotehnici, robotici i softveru već rade na poslovima budućnosti, ali nastaju i nova zanimanja koja se bave spomenutim tehnologijama poput Data Scientista, AI ili Machine Learning specijalista, te inovacijskih profesionalaca. 

U izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma (The Future of Jobs Report 2018) kao nove vještine koje će utjecati na poslovanje u istočnoj Europi nalaze se kreativnost, analitičko razmišljanje, inovacije, aktivno učenje, dizajn tehnologija, programiranje, emocionalna inteligencija, te kritičko razmišljanje i analiza. Ova će regija trebati više softverskih inženjera, HR specijalista, recruitera, analitičara podataka i poslovnih strategija, a manje ekonomista, prevoditelja, sistemskih administratora, novinara i trgovaca. 

Cjeloživotno učenje i sposobnost prilagodbe i učenja novih vještina, pogodovat će novom tržištu radne snage koje će tražiti kreativce, računalne inženjere, njegovatelje i zdravstvene radnike, te profesionalce mnogih vrsta.

Kako će se kompanije prilagoditi?

Mnogo promjena odvija se već danas, digitalna transformacija ulazi i u zadnje bastione malih i srednjih poduzeća koje su se još jučer odupirale valu informatizacije. Ali promjene se već vide i iznutra, tvrtke pokušavaju privući zaposlenike ne samo većim primanjima ili promocijama, već i boljim uvjetima rada, radnom atmosferom, prostorom, eventima ili team buildinzima. Primjer velike promjene uzrokovane tehnologijom vidimo i u marketingu – tvrtke se reklamiraju na instagramu ili facebooku koristeći direktni marketing ili influencere.

Kako će kompanije miijenjati svoj način rada? 

Jedan put je korištenje modela start-up korporacija te mogućnost brzog mijenjanja i prilagodbe poslovnih modela i strategije, baš kao što to čine uspješni start-upovi. Pri tome kompanije imaju i dalje snagu korištenja širokog raspona znanja svojih zaposlenika uz izgrađene interne i eksterne mreže, ali i dugogodišnju sposobnost izvršavanja, tj. zaokruživanja cijelog proizvodnog ciklusa. U novome svijetu, pobjedit će isti oni koji su pobjeđivali i u prošlosti, tvrtke koje su inovirale, one koje su se prilagođivale i na kraju, one koje su bar na vrijeme kopirale. Mnoge tvrtke će se morati promjeniti iznutra mijenjajući kulturu unutar organizacije, te pokrenuti unutarnje poduzetništvo, kreativnost i otvorenost prema idejama.

Radikalne promjene kao odsustvo hijerarhije, nestanak radnog vremena, radnog mjesta, nestanak ili promjena ureda kakve poznajemo, teško je prihvatiti, ali hoće li sve ove promjene na kraju donijeti sustav koji će biti humaniji i napredniji? 

Napredak tehnologije trebao bi donijeti bolji balans rada i odmora, tj. slobodnog vremena. Gledajući unutrag, ljudi u prosjeku rade manje radnih sati nego prije stotinjak godina, a budućnost bi trebala donijeti daljnje smanjenje radnog vremena.

Dosadašnja zanimanja prestat će postojati, a ljudi će se vrednovati po vještinama.  Koncept “jednog posla u radnom vijeku” neće više postojati. 

Tehnologija kreira nove prilike i mijenja postojeće stanje, a samo jednu stvar znamo sigurno, jedina konstanta na koju možemo računati je promjena.